utorak, 31. ožujka 2015.

Koga varamo kad varamo?

Prijevara... teška riječ. Pomiješana nemoć s ogorčenjem, ljutnjom, frustracijom, tugom. Bilo da se radi o nekakvom prijateljskom, poslovnom ili ljubavnom odnosu. Danas bih se osvrnula na ovaj treći jer nekako posebno boli, a i često mu svjedočimo. Osim što pogađa ego, ono važnije je da pogađa srce, ostavlja ožiljke, ponekad vrlo duboke.

Jedna sam od onih koji pokušavaju ne osuđivati, već razumjeti, premda u svima nama postoji onaj vječno prisutan glasić u glavama koji katkad uzima sebe kao mjerilo vrijednosti, kao moralnu vertikalu i slično. Upravo vježbajući neosuđivanje, volim se pozabaviti ljudskom psihologijom, nastojeći barem na trenutak pokušati sagledati i doživjeti stvari iz perspektive promatranog.

Ovo je zapravo trebao biti post o strahu, no potaknuta nedavnom pričom, uvidjela sam da je prevara idealan materijal za analizirati duboko utkane strahove koji čuče negdje u podsvijesti, kreirajući patnje, nesretne odnose, nezadovoljstvo i nesreću u konačnici.


Sagledala bih ljubavnu prijevaru sa strane tri aktera, tri subjekta koje uključuje.

Prvi subjekt je osoba koja vara. Zašto vara, kako vara? Načini su zaista beskonačno maštoviti i pomno osmišljeni, istodobno i degutantni i impresivni. Da neke stvari nisam vidjela na svoje oči i čula na svoje uši ne bih povjerovala, ali fasciniraju me ego i ljudska obijest koji nemaju granice.
Ne preferiram generalizacije, ali nekako iz iskustva, iz razgovora s ljudima oko sebe, čini se da prijevare svih vrsta i u svakom smislu zauzimaju maha iz čega se može jedino zaključiti koliko smo u suštini zapravo nesretni sa sobom samima.
Vjerujem da je prijevara stvar odluke. Vjerujem i da svaka prijevara proizlazi iz straha. Ako nije ljubav, onda je strah. Možda se na trenutak može učiniti čudno- kako i zašto baš strah, čega se to boji onaj koji vara?, ali ako samo malo bolje razlučite uzročno posljedične veze takvih postupaka, uvidjet ćete da je u pozadini svakog postupka kojeg nazivamo ''grijeh'' leži upravo strah.
Nije li zapravo smiješno kako smo, prepušteni vladavini našeg vlastitog ega, stvorili kako u glavama, tako i u društvu poremećene vrijednosti i apsurde kako su oni koji varaju nekakvi mačo muškarci, nekakvi frajeri, dok se iza takvih muškarčina krije nesretna, iskompleksirana, frustrirana duša, preplavljena strahom. Ženama su razlozi i motivi prijevare nešto drugačiji, no suština je ista. Neiskrenost proizašla iz unutarnje borbe i nesklada sa samim sobom.

Varanje među neoženjenima/neudatima posebno mi je zanimljivo.
Ako znate da ima netko tko vam više odgovara kakvo vas to sidro drži za onoga koga varate? Ako znate da vaša veza nema budućnosti, što mislite da postižete ostankom u tom odnosu? Neodlučni ste, ili možda niste? Ah, da, strah. Strah od odlaska i nepoznatog, reakcije suprotne strane, strah od promjene i neizvjesnosti, razočaranja u ''novu ljubav'', strah od sebe samoga. Strah od povrijeđenog ega, strah od neproživljene mladosti, strah od budućnosti i samoće.
Pada mi na pamet i varanje onoga u kome i pronađemo nešto posebno, koga vidimo kao budućeg supružnika ili supružnicu. Strah. Strah od gubitka napokon pronađene ''ljubavi života'', potreba za potvrđivanjem od strane trećih zbog vlastite nesigurnosti (savršena osoba podsjeća vas na vaše nedostatke), strah da niste dovoljno dobri, strah od razočaranja. Strah od straha. Kada je osoba koju varate dovoljno samosvjesna, sposobna ili dobrog izgleda... uh. Zato takve osobe moraju pronaći nekoga sa strane, jer neostvarenost i nesigurnost u sebe i svoje vrijednosti teško je nositi sam na plećima, pa je potrebno pronaći drugoga da pomogne nabildati ego.

Drugi subjekt je onaj koga se vara. Tu pak postoje oni koji brižljivo kupuju namirnice za zajednički nedjeljni ručak, planiraju zajedničku budućnost ili ulažu u svoju obitelj i dom, dok druga strana skrivečki ganja ljubavnicu/ljubavnika iz straha da nešto u životu propušta ili da će za nešto ostati uskraćena.
Osobito su mi interesantni oni koji znaju kako stoje stvari, no iz nekog razloga ostaju u takvom odnosu. Spomenuti razlozi variraju od zajedničke djece do proračunatih financijskih motiva. U tom slučaju posebno me impresionira koliko je niska ta doza samopoštovanja koju čovjek sebi može priuštiti.

S druge strane, ipak ne bih sve zasluge za uništenje onoga što nazivamo ljubav prepisala strahu jer svaki čovjek ponekad dolazi u situacije straha, nepovjerenja, sumnjičavosti, besmislenosti pa opet svi ne varaju. Samopoštovanje je također ključan faktor kada je riječ o prijevari bilo koje vrste, mada i njegov nedostatak leži u manjku ljubavi prema samom sebi, odnosno u strahu od neprihvaćanja od strane okoline, u strahu da ono što radite nije dovoljno dobro, vrijedno i poželjno. Kada ne volite sebe dovoljno, kada ne poštujete sebe, ne možete ljubiti niti poštovati drugoga. Kada ne cijenite sebe, ne možete cijeniti ni drugo ljudsko biće. Onaj koji nije spoznao veličinu i posebnost sebe samog, još manje može isto pronaći u drugome. Također, pogrešan fokus na ono što nemate ili vam nedostaje, umjesto na ono što imate ne znači drugo nego biti nezahvalan, a zahvalnost je recept za sreću. Još jedna karika u lancu zvanom prevara leži u niskoj razini svijesti njenih aktera.

Treći subjekt je ljubavnik ili ljubavnica. Onaj ljubavnik ili ljubavnica koji ne zna da druga strana već ima ženu ili djevojku, zapravo je u istoj poziciji kao i prethodni subjekt- prevareni. Onaj ljubavnik ili ljubavnica koji je svjestan da druga strana ima obitelj, ženu/muža i svjesno pristaje biti nekakav supstitut, izrazito je niskog samopoštovanja i u suštini duboko nezadovoljan svojim životom. Takve osobe na prvi pogled mogu se učiniti površne i zlobne, ali one vape za ljubavi, za prihvaćanjem. Kako sebe ne vole i ne cijene, tako očekuju da to čine drugi, stoga se hvataju i za najmanju poklonjenu pažnju gazeći sve pred sobom. Još nisam naišla na sposobnu, talentiranu, ostvarenu, inteligentnu, uspješnu ženu koja pristaje biti nečija ljubavnica. Još nisam naišla na sretnog, ispunjenog, zrelog muškarca koji pristaje biti ljubavnik provodeći svoj dragocjeni život u laži iza kulisa išćekivajući Godota.
I ne, u takvim odnosima ne vjerujem da se radi o istinskoj ljubavi jer ljubav znači otvorenost, predanost, privrženost, iskrenost, pomoć... zapitajte se zašto primjerice onaj koji vara ostaje i dalje sa svojom ženom ili djevojkom? Zar bi ga bilo kakav strah sprječavao napustiti takav odnos da se uistinu radi o pravoj i istinskoj ljubavi s druge strane?

Druga šansa?

Hmmm. Dok živimo griješimo, dok rastemo učimo, a učimo najbolje na „pogreškama“ koje napravimo. Kako bi se reklo, svi smo mi ljudi od krvi i mesa, i na to se vješto pozivamo kada pronalazimo opravdanje za svaki svoj svjesno učinjeni postupak. Ali zašto se tako rijetko sjetimo one: Ne čini i ne poželi drugome ono što samome sebi ne želiš? Vjerujem u karmu, vjerujem u uzrok i posljedicu i vjerujem u vlastite izbore. Vjerujem u momentum, i u domino efekt. Ono što u izvoru ima strah, ono što počiva na laži ili neiskrenim motivima, po Univerzalnim zakonima ne može za manifestaciju imati sreću ili happy end.

„Oprostiti, a ne zaboraviti znači nikada ne oprostiti.“ Da, lako je ''oprostiti'' onome koga volimo, ali izbrisati iz sjećanja uspomene i određene situacije, nešto je sasvim drugo. Onaj tko je uistinu iskreno i snažno volio uglavnom ostaje devastirane duše i srca, gubeći povjerenje u Život, u proces i vjeru u ponovnu sposobnost voljeti i biti voljen. Mislim da je gotovo nemoguće potpuno zaboraviti ono što nam zada najviše boli ili patnje, a najčešće upravo ono protiv čega se najviše borimo, što silom želimo potisnuti, kao da sve više jača i sve čvršće opstaje. Narušeno povjerenje moguće je obnoviti jedino uz neizmjernu toleranciju, iskrenost, rad na sebi i veliki trud s obje strane. Ljubav koja liječi slomljeno srce mora biti toliko iskrena, duboka i snažna da izliječi, da transformira povrijeđeno srce i vrati vjeru u ljubav, stoga skidam kapu i istinski podržavam svakog onog koji je u ime ljubavi sposoban pružiti drugu priliku.

I da, na ovom svijetu niti jedno drugo ljudsko biće nije naš gospodar, nitko nas ne posjeduje, ne polaže pravo na nas, niti se trebamo za drugoga slijepo vezivati, kao ni smatrati ga našim vlasništvom, ali imati dovoljno povjerenja u sebe i u partnera da se možemo otvoriti i prepustiti u odnosu, zdrav je oblik vezanosti.
Koga zapravo varamo dok živimo u laži, dok ograničavamo sebe same, dok se skrivamo i ustručavamo skinuti maske... Sebe, naravno. Monogamija, poligamija, otvorene veze, kako god... ali uz obostrani pristanak, iskrenost, transparentnost, nesebičnost, davanje i emocionalnu inteligenciju... i pravo izbora. Postavite karte na stol. Dajte drugoj strani mogućnost odluke. Dok su obje strane upoznate s tim u kakvoj se vezi nalaze i s kim imaju posla, nema problema. Zapamtite da ako misli, riječi i djela nisu u skladu, vi ne živite svoju istinu, čime se odričete istinski sretnog života, života u miru, radosti, opuštenosti. Ogolite se, skinite slojeve ega sa sebe. Recite svijetu tko ste. Otkrijte svoju istinu koja ponekad ulijeva strah od kosti.

U kakvoj god vezi da se sada nalazite budite svjesni da istina uvijek pronađe svoj put, da se prije ili kasnije (ali uvijek u pravo vrijeme) sve kockice poslože i sve sjeda na svoje mjesto. Ukoliko ste sami bili prevareni i povrijeđeni budite sigurni da će vam Život dati novu priliku za voljeti. Duboko vjerujem da se sve događa za veće dobro, stoga uživajte u svojim ljubavima, izvucite ono najbolje iz sebe i nikada ne pristajte na manje od onoga što znate da zaslužujete i od onoga što sami imate za ponuditi. Ljubav, zahvalnost, samopoštovanje, sloboda, mir... Budite ono što želite od drugih. Otiđite iz nesretne sigurnosti u sretnu neizvjesnost. Dopustite Životu da vam donese ono što prava ljubav jest.

p.s. I ne zaboravite slijediti svoje snove ;)



2 komentara:

  1. posve se slažem s time da kada ne cijenimo sebe, ne cijenimo ni druge....puno je poštenije reći ne ide, nego nekoga iskorištavati na taj način (jer varati osobu je u osnovi uvijek iskorištavanje ma kako god to ljudi racionalizirati).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I iskorištavanje proizlazi iz straha da ćemo za nešto ostati uskraćeni, iz straha da nećemo uspjeti ili iz straha da nečeg nema dovoljno...
      Čovjek koji ne djeluje tom strahu usprkos ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebni izazovi koje on ne zna podnijeti, a potrebna je velikodušnost koju on ne može razumjeti.

      Izbriši