četvrtak, 2. srpnja 2015.

(Ne)normalno?

Inače se ne smatram buntovnicom, ali danas sam promišljala o stvarima koje smo, negdje usput, usvojili kao ''normalne'', a da ni sami ne znamo odakle nam točno takve ideje, ili još važnije- čemu nam one (ne)služe.

Toliko toga upijamo od malih nogu, da se u jednom periodu života zaista možemo zapitati: "A što je pobogu ovo? Zašto i do kad ovako?"

Mnoga se beskorisna uvjerenja i stavovi prenose generacijama, a da zapravo ne shvaćamo da je ono što nazivamo ''normalno'', relativan pojam. Štoviše, brojna uvjerenja ograničavaju naš potencijal, a aktiviraju nepotreban strah. Takvim načinom života, ljudi propuste proživjeti svoju svrhu, svoju najbolju ulogu ikad.



"Pa svi to rade!"

Tako je, primjerice, sasvim normalno raditi posao koji ne volimo jer se potrebno zadovoljiti činjenicom da smo barem zaposleni. Nekima je normalno da se život svodi na novac i da je važnija zarada od prirode, čiste vode i svježeg zraka. Normalno je ljudsko biće koje je različito od nas smatrati manje vrijednim i etikeirati ga različitim nazivima. Nekima je normalno i mrziti ono što je drugačije. Normalno je prihvatiti život u strahu i jednako tako zastrašivati djecu, učiti ih da je normalno biti posramljen i osjećati krivicu. Nekima je normalno biti hladnokrvan i bez emocija. Normalno je ne otvarati se pred drugima i zatvarati se u sebe kako ne bismo pokazali slabost i potrebu za ljubavlju i pomoći. Normalno je druge kritizirati, ponižavati i odbacivati ako nisu dovoljno ''dobri''. Normalno je drugima udovoljavati prije negoli sebi. Postoje i oni kojima je normalno biti licemjeran i manipulirati kako bi postigli ciljeve. Normalno je i uvjetovati ljubav, odnose i povrijediti drugoga kad nam ne da ono što očekujemo od njega. Normalno je smatrati svoje želje nerealnima i nemogućima te slijepo prihvatiti ono što nam drugi kažu da je za nas moguće ili nemoguće. Nekima je normalno trpjeti buling u vezi ili na poslu. Normalno je utrkivati se sa životom i boriti se za moć i prevlast. Normalno je potiskivati svoje potrebe, a od drugoga tražiti da nas ispuni. Normalno je šutjeti. Normalno je drugima nabijati osjećaj krivice i očekivati od njih da riješe naše probleme. Postoje i oni kojima je normalno strepiti zbog tuđih mišljenja i kritika. Normalno je ispunjavati tuđa očekivanja. Normalno je sanirati posljedice, a ne uzroke. Nekima je normalno cijeli život raditi za druge i graditi tuđe snove. Normalno je i plaćati one koji su za svoj posao već plaćeni. Normalno je zaposliti se preko veze bez potrebnih kvalifikacija. Normalno je da upitno sposobni ljudi upravljaju milionima. Normalno je da je potrebno krvavo raditi za koricu kruha. Normalno je kupiti stan na kredit, oženiti se, imati djecu i do kraja života preživljavati. Nekima je normalno biti pasivan i ostajati u destruktivnim odnosima. Normalno je očekivati da će nam sve pasti s neba. Postoje oni kojima je normalno varati. Normalno je uživati gledajući tuče i borbe. Normalno je pratiti vijesti i žutu štampu. Normalno je da političari imaju veće plaće od liječnika i učitelja. Normalno je smatrati sebe mjerilom vrijednosti i nametati savjete kad te nitko ništa ne pita. Normalno je biti dušebrižnik i besramno zadirati u tuđe živote. Nekima je normalno tolerirati laž. Normalno je i kazniti onoga koji se ne ponaša po našoj volji. Normalno je glumiti pred drugima i negirati sebe kako ne bismo nešto izgubili. Normalno je utopiti se u gomili...

Danas, nakon dugo vremena, vidjela sam jednu poznanicu- sva sjaji, ljepša nego ikad! Kaže: posao cvate, financijska situacija je kao iz snova, a obitelj nikad bolje! Sve ide jednostavno savršeno!
Pomislih na trenutak: kako to, što nije neka recesija, kriza, što li već? Je li ova žena rođena pod sretnom zvijezdom? U to, kao da je pročitala moje misli, nastavlja: Al' sam se i naradila za to! Život mi se promijenio otkad sam ono tko zaista jesam!

Ne znam za vas, ali ja se vodim onom: ako može jedan, može svatko! Što vi danas smatrate "normalnim"? Zapitajte se kako živite i kakvi su vas izbori i uvjerenja doveli do mjesta gdje se danas nalazite? Smatrate li i vi život borbom i na što sve pristajete? Jeste li ono tko zaista jeste?

:* :*

Broj komentara: 6:

  1. ja gledam slično na život. ako može jedan, može svatko ( govorim o stanju svijesti). nemam takav dojam o svijetu oko sebe kakv ga ti opisuješ ovdje, ali sam svjesna da si povukla šestarom jedan veliki krug po društvu i da si napravila presjek, pa je upalo svega tužnog.
    promjene su poput kamena bačenog u vodu, utjecaj se širi. prvo osoba koja je dnu stvar promijenila, shvati da može i više. a onda ljudi oko te osobe shvate da mogu i oni..i zavrti se.
    sviđaju mi se tvoji postovi, jako.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam zeljela generalizirati drustvo, vec se samo osvrnuti na ono s cim se ponekad susretnem u kontaktu s ljudima, na ono sto cesto puta nesvjesno i bez odgovornosti olako prihvacamo te osvijestiti da se moze i drugacije. Ne mislim da je sve tako crno, dapace! :)
      Ovo za promjene se apsolutno slazem, to i jest cilj, hvala ti!

      Izbriši
  2. toliko puta sam več razmišljala o tome. mrzim kada netko kaže: "ali to nija normalno", na što uvjek volim odgovorit "a šta je normalno?" super blog <3

    OdgovoriIzbriši
  3. Odličan tekst! Dao mi je da se zapitam, sto i cesto cinim. Mislim da covek treba da sebe ispunjava, ne slusajuci druge i njihove lazne moralne vrednosti, ustaljene u drustvu, o onome sto je ok, a sto nije. Samo tada mozemo biti istinski srecni. Puse <3

    OdgovoriIzbriši
  4. odlično si ovo napisala i stvarno je danas najveća tragedija baš to što ljudi jako malo ili nikako ne misle svojom glavom i kao da su digli ruke od pronalaženja vlastite sreće, a sve u potrazi za nekim zadovoljstvom koje se može kupiti.

    OdgovoriIzbriši