nedjelja, 22. studenoga 2015.

Ako ne napreduješ, nazaduješ

Gledala sam nedavno videa na Youtube-u gdje uspješni ljudi prepričavaju svoja svjedočanstva o tome kako su ostvarili svoje snove. Primijetila sam da se priče različitih genijalaca podudaraju u jednom: nitko od njih nije rekao da je do svojih ideja došao mozgajući i razbijajući glavu. Prosvjetljenje i inovativne ideje dolazili su u stanjima bez misli, u snovima, u meditaciji…


Najvažnije je u životu spoznati sebe. Tko ste?
Predstavite se…
Većina na ovo pitanje odgovara u obliku nabrajanja različitih svjetovnih titula i oni zaista misle da su SAMO TO: ime i prezime, pripadnici neke vjerske skupine, titule stečene kroz život…
Postoji još jedna karakteristika nas ljudi koja nam nije od koristi, a to je ona da nismo sposobni učiti u "lijepim vremenima". Tek nas nesreće i padovi uče lekcijama, tjeraju nas na promjene.
Kod mene je bilo slično, mada sam zapravo, oduvijek, još kao mala znala da nisam samo materija zvana „tijelo“. Nikada me nisu zanimale isprazne priče, površni odnosi i ljudi kojima, kako bi Arsen Dedić rekao, vjetar huji kroz glavu i kroz grudi. Čak i kroz pubertet, u kontaktima s različitim vrstama ispraznosti, znala sam da nije to to. Moja je svrha i smisao oduvijek bila ljubav (ma koliko patetično zvučalo).
S druge strane, očito mi je trebalo nešto što bi me konačno pokrenulo i usmjerilo na put koji sam u dubini znala da je jedini i ispravan. S takozvanim „radom na sebi“ započela sam prije nekoliko godina, u vrijeme kada sam tražila odgovore na brojna pitanja i kada me životno iskustvo navelo da se zapitam: Tko smo  mi, bez odjeće i bez krova, bez misli i osjećaja, s tijelom koje propada i koje diše na slamčicu?
Svi mi to znamo, ali se trebamo podsjetiti.
Spomenutu frazu sam stavila u navodnike jer je uglavnom krivo tumačena.  Taj „rad na sebi“, nije nikakav poseban rad, već osvještavanje. Radi se o svjesnom naporu kako postati svjestan svojih misli, riječi i djela.

Puno je rečenica onih mudrijih koje su na mene ostavile traga, a jedna od njih je: Ako ne napreduješ, nazaduješ.
Neki nikako da shvate da je edukacija stvar izbora. U vrijeme dostupnosti interneta, gomile informacija, istraživanja i znanstvenih potvrda, neki još uvijek odabiru živjeti ispod kamena, radije se baveći žutim tiskom, nego svojim životom.

Zakon privlačnosti- već je pomalo smiješno koliko nepotrebne mističnosti oko istog, a ujedno i koliko banaliziranja i površnosti. Pa čuveni je Einstein davnih dana čitav materijalni svijet definirao kao jako zgusnutu energiju, kondenziranu do točke opipljivosti. Otac Tadej je odavno govorio: Kakve su ti misli, takav ti je život. Tesla je govorio o energiji i vibraciji… Svakodnevno jednim klikom šaljemo mailove na drugi kraj svijeta, bez da se zapitamo zašto i kako, ali se zamaramo postavkom da mislima kreiramo živote i da ono što zračimo to i privlačimo.

Čista je fizika da ako se podesimo na frekvenciju kojoj želimo svjedočiti, da ćemo je u realnosti i živjeti. Druga je stvar što nemamo pojma o fizici. EDUKACIJA.
Znanstvenici potvrđuju pozitivan utjecaj zvučnih frekvencija na čovjeka, djelovanje afirmacija na neurološke procese u mozgu, kao i moć EFT tehnike. (Ako ne znate što je Eft, uguglajte).
Postoje ljudi koje ja zovem vizionarima- revolucionari koji ruše sve predrasude vezane uz prehranu, i zdrav način života.  EDUKACIJA. 

Svi mi vibriramo, htjeli to ili ne. Svi privlačimo, željeli to ili ne. Svi koji ne napredujemo, nazadujemo, bili toga svjesni ili ne. Zato je odluka samo na vama, educirati se, osvještavati i „raditi“ na sebi ili guglati Severinino vjenčanje i zabijati glavu u pijesak pred novim vremenima i spoznajama.


3 komentara:

  1. tek kada se počnemo preispitivati i ispitivati svoje odluke i postupke, počinjemo živjeti....za sve što vrijedi, moramo se i potruditi.

    OdgovoriIzbriši
  2. Predivan post baš danas kad razmišljam kako dalje. Thx

    OdgovoriIzbriši