nedjelja, 17. siječnja 2016.

"Ne razumijem Te, ali Ti vjerujem!"

Skoro svaki put, moja razmišljanja probude stvarne situacije i ljudi oko mene.
Još ne znam što upisati u rubriku "post title" jer želim podijeliti s vama više misli, koje su, doduše, nepovezane... Često zabilježim teme o kojima želim pričati, ali danas želim dopustiti riječima da same teku.

...Dogodi se ponekad da sve želim prilagoditi sebi, kako ljude, tako i situacije. Naravno, zar to nije lakše od onoga da se sami prilagođavamo drugima, da smo savitljivi, fleksibilni i da tečemo s promjenama? Dobro je da nismo svi isti. To me jača i uči.
Go with a flow. Puno puta sam čula tu rečenicu. I nije mi isprve baš "kliknula". Pisala sam vam već o povjerenju u Proces pa bih ovoga puta tu temu zaobišla. Teško je duboka saznanja i iskustva što objektivnije prenijeti drugima.
Objektivnost... o ovome bi se dalo...


Našla sam se nedavno usred rasprave gdje su se dvije osobe žustro nadmetale oko toga koja je u pravu. Osobno sam najbliža tome da reagiramo isključivo u skladu s uvjerenjima, koja su, iz određenog kuta promatranja točna (ali su promjenjiva i nisu opća istina). Svatko ima neku svoju priču, svatko bira što i kako želi, pa imamo li pravo tražiti isti scenarij od svih? Možda svi u suštini želimo isto, samo na drugačije načine... 



Tada mi se nametnulo pitanje, postoje li onda ipak neke objektivne vrijednosti?
Istina ili laž? Novac ili obitelj? Zdravlje ili bolest? Edukacija ili glupost?
Nema mjesta opsežnoj filozofiji oko toga što znači biti fer i koliko je potrebno biti ili ne biti iskren, jer su stvari u suštini jako jednostavne i trebaju ostati jednostavne, bez "pametnih" polemiziranja.
To mi prvi put postalo jasnije kada me je jedan učitelj jednom upitao:

Kad se želiš oprati, bi li se okupala u rijeci ili u blatu? 

Treba li nas netko poučiti tome? Znamo li sami odgovor na to pitanje?
Meni je ova rečenica jednostavno bila šamar.

Kaže, volim je, ali komplicirano je. 
Sretna sam jer puno bolje prepoznajem iluzije, izgovore, opravdanja, zatvaranje očiju i zavaravanje sebe same...
Ne razumijem, pokušavam zamisliti situaciju u kojoj drugome prodajem "muda za bubrege" i pritom osjećam ugodu gledajući se u ogledalo i liježući bez grižnje savjesti. Vidim samo scenarije mučnine, nesanice i bolova.

Svaki čovjek ima slobodu izbora, ali mislim da ta sloboda nije sloboda dok mora skrivati sebe. Takva sloboda su teški okovi koji rađaju frustriranost, komplekse i nezadovoljstvo.
Ne razumijem izbore takvih "vrijednosti", ali da! Vjerujem u one prave!


Za svaku Novu godinu do sada, najviše želja upućeno mi je u vezi uspjeha, pa sam se zapitala, na što su točno ti ljudi mislili? Što očekuju od mene? Podudaraju li nam se definicije uspjeha? Hoće li oni moj uspjeh gledati uopće kao na uspjeh?
Nije uopće važno...
Kažu, neš' ti nje, zarađuje gomilu novca, a sve što radi je odijevanje modnih kombinacija na blogu i pokazivanje onoga što joj se nalazi u torbi.
Ili: Trebala bi to raditi besplatno!
Ima još: Nije ostvarena, cijele dane je samo u kući sa svojom djecom!
A čula sam i: Od sebe je napravila brend, obična prodavačica magle!
Ne razumijem što vas sprječava da zasukate rukave i krenete logičnim koracima i malim akcijama putem samoostvarenja, umjesto da se bavite tuđim životima? Možda je rješenje jednostavno i glasi: Samo idite putem svojih snova? Ne razumijem, ali vjerujem da su nam snovi dani upravo kako bismo ih ostvarili!


U zadnje vrijeme primjećujem da se neki od lifecoacha, koje vidim preko facebook profila, oštro bune u vezi s tim tko koga kopira. Neki čak polažu autorska prava na "svoje" citate.
Moram priznati da mi je tema urnebesna, a zaključena je izjavom kako se mole svi oni koji koriste "tuđe" ideje, da iste stave u navodne znakove, citirajući izvornog autora. Mi i oni, naše i njihovo...mudraci...
Meni se čini da se jedne te iste ideje vrte već stoljećima, samo ih danas interpretiramo na drugačije načine, jer očito da nismo bogzna kakvi učenici.
Možda je stoga istina opet jednostavna pa ne kopira nitko nikoga jer se sve informacije, odnosno uvidi i spoznaje nalaze na određenoj razini ekspanzije svijesti, koja danas doživljava procvat...?

Biti čovjek bez svog znanja i bez svoje volje, bačen u ocean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredvidjene postupke svoje i tuđe, koje ponajčešće nisu po mjeri naših snaga. A povrh svega treba još izdržati svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti čovjek. (Andrić)
Još ne razumijem sve proživljeno, ne razumijem ponekad zašto sam tu i što mi je činiti... Možda je istina jednostavna i glasi: Živi život i budi čovjek... ne bilo kakav, nego onaj stvoren na sliku Kreatora.









Franka






Nema komentara:

Objavi komentar