subota, 26. studenoga 2016.

To može svatko!

Dragi čitaoci, ovaj post koristim kao obavijest da su se objave malo više preselile na Instagram u nešto kraćim formama. Ako već niste tamo, klick!

Nedavno sam razgovarala s prijateljicom, koja je zaključila da fakultet može završiti svatko.
Ako može svatko, zašto ga svi ne završavaju?
Valjda je ipak potrebno nešto više od puke želje ili prazne priče kako se nešto može (ili ne može).
Valjda je za završiti fakultet potrebno i grijati stolicu, odlaziti na kolokvije, polagati ispite, iščitavati gomilu materijala i knjiga...

Govore kako je lako biti nogometaš jer sve što nogometaši rade je šutanje lopte, a pritom zarađuju brdo para. Ja mislim da je za biti nogometaš potrebno puno odricanja, treninga, truda, ambicije, putovanja, izazova i iskušenja zbog odvojenosti od obitelji...

I kopati može svatko? Ne. Kopati može samo onaj koji zamahuje rukama. Čak ni prodavati maglu nije lako ako niste dobar prodavač. Ljudi se često nadjačavaju tko više radi i kome je teže, a da pritom ne sagledaju pozadinu svega. Često stvari nisu kakve se na prvi pogled čine. Možda netko ne radi fizički težak posao, ali radi nešto što je mentalno jednako naporno? Možda je nekome teže raditi na svome samopouzdanju nego prenijeti vreću od 10 kilograma? Možda je nekome teže mijenjati negativna uvjerenja i truditi se biti bolja osoba, nego sjediti u uredu? Možda...

Još nisam vidjela nekog tko za ono čime se bavi kaže da to može svatko. Zanimljivo je kako je to omiljena fraza upravo onih koji ne rade to što "mogu svi". A zašto ne rade? Zbog manjka želje, pogrešnog fokusa, loših navika, nedostatka hrabrosti, iskrivljenih vrijednosti...

Zato nije dovoljno reći da svatko može sve. Postoji puno onoga što putem treba postići i savladati. Ali svatko može nešto. I jednako je vrijedno.

“Svatko je genijalac. Međutim ako prosuđuješ ribu na osnovu njene sposobnosti da se penje uz drvo ona će cijeli život provesti u uvjerenju da je glupa.” A.E.










Nema komentara:

Objavi komentar