Ena Rajić- Najveća sreća je doprinijeti tuđoj sreći

Presretna sam kada susretnem talentirane mlade ljude sa jasnom vizijom i snažnom ambicijom. Ona je studentica psihologije, svestrana mlada dama, revolucionarist koji nastoji stvoriti društvo koje će graditi, a ne rušiti, koje će biti produktivno, a ne isključivo konzumerističko.
Jedna mudrost kaže da nisu problem oni koji rade zlo, već oni koji ne poduzimaju ništa. Zato se ona drži i one "na mladima svijet ostaje" te nastoji biti dio stvaranja društva čije se glavne vrijednosti temelje na suradnji, suosjećanju i ljubavi, umjesto na natjecanju, egocentrizmu i separatizmu. 

1. Prije svega, što te nagnalo da se, kada se vjerojatno većina tvojih vršnjaka bavi izlascima, materijalnim i površnim stvarima, ti usmjeriš na svoj unutarnji razvoj i istraživanje?

Pozdrav svima!

 Osobno volim izlaziti, a već četvrtu godinu živim na zagrebačkoj „Savi“ - najvećem studentskom domu u Hrvatskoj te studentski život smatram najljepšim periodom svojega života. Što se tiče materijalnih stvari, one same po sebi ne moraju biti ni loše niti dobre. Odjeća je jedan divan način na koji možemo izraziti svoju osobnost, kompjuteri i mobiteli su napravili revoluciju u ljudskoj komunikaciji, automobili nam štede mnogo vremena.  Problem nastaje samo onda kada si dopustimo da naša sreća ovisi o materijalnim stvarima.

Ono što sam primijetila da me uvelike razlikuje od mojih vršnjaka jest neizlječivi optimizam te otkrivanje i posvećenost mojoj životnoj viziji koja je velikim dijelom povezana s mojim „revolucionarističkim duhom“. Kažem „optimizam“ jer sam uvjerenja da mi, primjerice, recesija ne može ništa. Smatram da svatko tko ima ispravan „mentalni set“ u glavi i volju da uloži određenu količinu energije i truda može pronaći svoje mjesto pod suncem.

Na unutarnji razvoj me prije nekoliko godina potaknulo nezadovoljstvo koje sam osjećala. Bila sam osoba koja je bila uspješna prema skoro svim društvenim kriterijima, a ipak duboko nezadovoljna sobom. Kada je to stanje postalo nepodnošljivo i kada je sve iz mene počelo „vrištati“ da hoće promjenu – promjena se postepeno i dogodila.

2. Komfor zona- često spominjani pojam. Što je važno za početak svakog pojedinca, odakle krenuti? Kako se osloboditi straha i okova uma?

Prvi korak za rad na sebi jest prihvaćanje trenutnog stanja. Potrebno je priznati si gdje se trenutno nalazimo kako bismo mogli stići gdje želimo. Prema nekim psihoterapeutima, iskrena promjena počinje onda kada prihvatimo tko smo u ovom trenutku i prestanemo žudjeti za tim da budemo netko drugi. To je nešto s čim izrazito rezoniram. Kada sam sebi prije nekoliko godina priznala da se osjećam bespomoćno, bezvrijedno i zbunjeno; kada sam počela otkrivati „maske“ koje nosim i uloge koje igram u interakciji s različitim ljudima te kada sam ostala „ogoljena“ sama sa sobom – dogodio se klik. Ljudi se boje da će saznati da su „nitko i ništa“ ako si dopuste da budu potpuno iskreni, ranjivi i otvoreni sami sa sobom – a to nikada nije istina. Potrebno se usuditi i znati da je hrabar onaj koji je spreman suočiti se sa svojim najvećim neprijateljem – samim sobom.

Nakon tog početnog koraka, kreće preispitivanje izvora svojih životnih uvjerenja i vrijednosti koje su najčešće nametnuti roditeljskim odgojem, religijom i širom kulturom čiji smo pripadnici. Počnete uočavati neke nelogičnosti. Temelj evolucije ljudske vrste jest širenje svijesti. Međutim, nije dovoljno samo intelektualno znati da smo vrijedni – potrebno je to osjećati cijelim svojim bićem.

Što se tiče straha i okova uma, važno je znati da su se kroz povijest i konvencionalnu medicinu, ljudi bazirali na liječenje simptoma. Misli su simptomi, proizvod uma, a bazična uvjerenja o sebi i svijetu oko sebe su uzroci. Nije cilj ukloniti misli (istraživanja su pokazala da njihova namjerna inhibicija dovodi čak do kontraefekata), već je cilj ukloniti uzroke neadaptivnih uvjerenja i zamijeniti ih onima koji nam služe. Kako? Razvijajući unutarnji razgovor između sebe i svog „unutarnjeg djeteta“ (promatrati je li on kritizirajući ili ohrabrujući) te strpljivošću, blagošću i nježnošću prema sebi (umjesto nastojanja da se promijenimo preko noći). Pored toga, najbolji način za stjecanje samopoštovanja i osjećaja osobne kompetentnosti je iskustvo. Ja se osobno namjerno suočavam sa svojim strahovima. Dozvoljavam si biti nesavršena. Promatram druge i vidim da su i oni nesavršeni. Polagano shvaćam da je zabavnije biti nesavršen i da je savršenstvo dosadno.

   3. Otkud zapravo toliko iskustva i znanja kod jedne mlade osobe?

Znanje dolazi odasvud – od onih stručnih koja stječem na studiju psihologije, preko seminara osobnog razvoja do knjiga koje doslovno gutam sa svih strana. Znanje je moć. Smatram da mi učenje širi vidike, čini poniznijom pred čitavom kompleksnošću ljudske psihe pa tako sa svakim novim saznanjem otkrivam koliko toga zapravo ne znam.

Što se tiče osobnog iskustva, dok većinu životnih situacija stvaramo sami ili s drugim ljudima – neke ipak ne biramo, neke se jednostavno dogode (i to s nekim većim razlogom). Međutim, to nas ne treba obeshrabriti. Ljudi su bića sa slobodnom voljom i izborom. Iako neke događaje nikada ne bismo svjesno izabrali, ono što možemo izabrati jest kako ćemo reagirati na te događaje. Kako je to lijepo rečeno u egzistencijalističkoj filozofiji života –  „Od slobode se ne može pobjeći, što znači da ćemo uvijek biti odgovorni.“

4. Koja je tvoja glavna misao vodilja u ovom poslu?

„Kad bi te cijeli svijet slijedio, bi li ti se sviđalo kud ga vodiš?“ 

5.Što misliš o modernoj duhovnosti i smatraš li da  filozofija pozitivnog razmišljanja postaje pomodarstvo?

Iznimno mi je drago vidjeti kako se razina svjesnosti povećava kod ljudi i što se važnost rada na sebi popularizirala i približila većoj masi. Međutim, uočila sam kako postoji i „more“ self-help knjiga koje nude recepte za sretan život i jednostavne savjete bez dubljeg ulaženja u materiju. Kod određenog broja ljudi sam primijetila i sklonost da sebe „tjeraju“ da se vole i nastoje se uvjeriti da su vrijedni. Naravno, forsiranje bilo čega u životu nerijetko završava frustriranošću, samokritikom i pitanjima poput: „Što radim krivo?“ Mislim da nam treba više lidera koji će biti autentični i iskreni prema svojoj publici, koji će im kroz vlastite životne priče pokazati da je u redu biti ponekad zbunjen i nesiguran, ljut i tužan isto kao i radostan i entuzijastičan. Znači – pokazati i onu „drugu“ stranu njih samih. Stekla sam dojam da se provlači ideja kako pojedinac konstantno mora biti dobro raspoložen, pozitivan i snažan – a bojim se to može biti kontra produktivno. Prirodno je naljutiti se kada je to potrebno ili proći kroz proces tugovanja u određenim situacijama. Baš kao što je i u prirodi sve uravnoteženo, i ljudski organizam teži homeostazi.

6.Koje metode prakticiraš i kako radiš na sebi? Koje knjige, video materijale preporučaš?

Dva moja najsnažnija alata za podizanje vibracije su molitva i muzika. Molitva je moj razgovor s Bogom, a muzika najveći blagoslov koji je neizostavni dio mog života. Sviranje klavira mi pomaže da dođem u kontakt sa sobom i uči me strpljivosti. Pored toga, obožavam voziti bicikl i  plesati, a u slobodno vrijeme volim odigrati basket. Budući da sam vrlo energična osoba, tu energiju trebam preusmjeriti ili otpustiti iz tijela. Bicikliranje je moja meditacija, ples najbolji način na koji izražavam sebe te koji mi, uz košarku koja za mene predstavlja ništa drugo nego umjetnost, pomaže izbaciti svu nakupljenu energiju tijekom tjedana.

Od knjiga ću kao prve definitivno preporučiti knjige „Razgovori s Bogom“ od Neala Donalda Walscha koje su moj život preokrenule za 360 stupnjeva. O značenju koje su te knjige imale za moj život ide i prilog činjenica da su jedine koje sam pročitala više puta, što inače ne radim. Pored toga, preporučila bih knjigu „Polje“ od Lynn McTaggart za one koje su malo više skeptični te koji traže znanstvene dokaze o snazi ljudskih misli i emocija te bilo koju knjigu od Harvilla Hendrixa ukoliko vas zanima dinamika muško-ženskih odnosa. Osho je također iznimno provokativan i inteligentan duhovni učitelj od kojeg sam mnogo naučila. To bi bile samo neke od knjiga koje su mene doslovno „odvalile sa stolice“.

 Od video materijala preporučujem Ralpha Smarta (Infinite Waters na YouTube-u) – čovjeka uz pomoć kojeg sam krenula na svoj put samorazvoja te simpatičnu Anu Bučević koja je u velikom stilu dovela motivacijsko govorništvo i na naša područja. Zatim, preporučila bih videe Tonyja Robbinsa, Iyanle Vanzant, Prince-a Ea, Lenona Honora, Abraham Hicksa, Teal Swan, Elliota Hulsa... Ma dobrih ljudi na sve strane!

7. Čini se da se nalazimo u vremenu buđenja sve većeg broja ljudi. Postoji li neki suradnik koji te se posebno dojmio? Imaš li neke uzore, odakle crpiš motivaciju i tko te inspirira?

Do sada nisam naročito surađivala s drugima što bih voljela u bliskoj budućnosti, a moj profesionalni uzor je Tony Robbins – osoba koja me naučila više od ijednog profesora te osoba koja je uzrokovala toliko uvida kod mene. Jedva čekam dan kada ću ga upoznati, rukovati se s njim i zahvaliti mu na svemu što je uradio kako za mene, tako i za milijune ljudi širom svijeta. Motivaciju crpim iz prethodno navedenih metoda koje koristim, a osim navedenih osoba koje sam spomenula – motiviraju me i ljudi poput Nicka Vujičića, Turie Pitt, Lizzie Velasquez, Andree Bocellija, Viktora Frankla, Alice Sommer i drugi.

8.     Tko je pretežito tvoja publika i kakve su povratne informacije?

Demografija moje publike se mijenjala kako je kanal rastao – prije su to bile pretežito žene, danas je podjednak broj muškaraca i žena. Očekivano, najviše me prate mladi ljudi u rasponu od otprilike 18 do 28 godina iz Hrvatske, Srbije te BiH. Povratne informacije su više nego odlične. Uistinu sam sretna i polaskana jer se preko YouTube-a imam priliku putem povezati i služiti velikom broju ljudi.

9.Ono što mi je uvijek posebno interesantno jest kako se u ovom svijetu prepunom kritičara, ti nosiš s kritikama? Kakva su tvoja iskustva s medijima?

Pa moram priznati da sam vrlo rijetko okružena kritičarima ili nekim zagriženim „hejterima“. Tu i tamo se nađe neki, ali kada shvatite da vam sretni i ispunjeni ljudi nikada neće ići ciljano nanositi bol te da to rade samo oni kojima je teško – onda se ne bavite previše njima. Konstruktivan prijedlog ću uvijek rado prihvatiti od nekoga tko mi svojim životom i djelima svjedoči da je uspješan. Namjera je ono što uvijek gledam kod ljudi.

10.  Kako tvoja okolina danas reagira na ono čime se baviš. Imaš li podršku?

Neki su neutralni, neki iznimno podržavajući. Trećeg nema!

11.Što za tebe znači uspjeh?

Pitanje od milijun dolara (hahaha)! U profesionalnom smislu, za mene je uspjeh kada shvatim da sam pomogla osobi da se osloni na vlastitu snagu i kaže: „Hvala ti jer si vjerovala u mene tako da ja danas vjerujem u sebe.“ Ne mogu vam objasniti kolika je sreća doprinijeti tuđoj sreći. Zbog toga radim sve što radim – zbog toga živim! U privatnom životu, uspjeh za mene predstavlja harmonične, autentične i podržavajuće odnose s mojim partnerom, obitelji i prijateljima. Zapravo, moj se uspjeh jednostavno može definirati jednim od najljepših stihova ikada: „Kada bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!“ Sve se na kraju svodi na tu veliku riječ – ljubav!

  12. Znamo da su objektivne okolnosti uzaludne, ako čovjek svoju inteligenciju, mudrost ili ljepotu ne osjeća u sebi. Što je ono što danas najčešće zanima ljude?

Ljudi se najviše javljaju zbog manjka samopoštovanja i osjećaja niže vrijednosti. Nerijetko žele promijeniti druge, žele brza rješenja i odgovor na svoje životne probleme ne shvaćajući da tako odbijaju prihvatiti odgovornost za svoj život. Nekima nedostaje motivacije ili su zbunjeni i ne znaju što žele, a neki su anksiozni u socijalnim situacijama i previše zaokupljeni mišljenjima drugih. Nekada se javljaju i zbog izazova u partnerskim odnosima.

13.U kojim se segmentima tvoj život najviše promijenio. Što je ono najvažnije što si naučila do sad?

 Najviše se promijenio moj odnos prema samoj sebi. Naučila sam podići svoje standarde u odnosima s drugima i ne kompromitirati se za išta manje od onoga što vjerujem da zaslužujem. Shvatila sam da sam jača nego što sam mislila da jesam. Shvatila sam da je važnije biti u miru nego u pravu. Moja slika o sebi je stabilnija i pozitivnija. Češće osjećam unutarnji mir i zahvalnost. Moja koncepcija Boga se skroz promijenila – od nekoga kome sam pripisivala ljudske osobine poput ljubomore, osuđivanja i kritiziranja do nekoga tko je bezuvjetna ljubav. Naravno, smatram da čovjek nikada ne dostiže potpuno stanje samoaktualizacije, već je konstatno u procesu stvaranja i otkrivanja sebe. Ja se još uvijek učim otpustiti potrebu  za kontrolom svega i svačega te učim biti manje zahtjevna prema sebi i više spontana.

Najvažnije što sam naučila o životu jest da me nitko ne može usrećiti - samo uveličati moju sreću. Da nam smisao života nije dat sam po sebi – već da ga sami stvaramo. Da dok god ne znam biti sama sa sobom -  ne mogu ništa ponuditi drugoj osobi. Da neke stvari u životu nismo svjesno birali, ali da je biti osoba koja zrači pozitivnom energijom, biti velikodušan, suosjećajan i dobar prema drugima – izbor. Izbor kojeg pravimo svakog dana!

14. Koji su tvoji daljnji planovi i gdje ti se čitatelji mogu javiti?

Daljni planovi su vezani uz završavanje studija i dodatno profesionalno usavršavanje u području psihoterapije i drugih edukacija te održavanje javnih predavanja i seminara.

Čitatelji me mogu pronaći na:

YouTube: https://www.youtube.com/c/EnaRajicOfficial1

E-mail: enarajicofficial@gmail.com

Skype: Ena Rajic Official

Facebook: Ena Rajic

15. Poruka za kraj i neki savjet za naše čitaoce…

Ne dajem savjete jer mi je upitna njihova korisnost (Tko ih još prihvaća?) :P, ali evo neka poruka za kraj: Budite svoji – nitko vam ne može reći da to radite pogrešno!